Dijete u tijeku odrastanja najviše uči kroz igru. Igra pomaže da se stvori dobar temelj za daljnje usvajanje i učenje te razvijanje spontanosti, kreativnosti, povjerenja i imaginacije, kao i jačanje samopoštovanja i međuljudskih odnosa. Tijekom igre i tijekom učenja, prisutni su isti kognitivni procesi. Dijete kroz igru počinje pridavati važnost stvarima i ljudima oko sebe. Igra pretvaranja pozitivno utječe na kreativnost i socijalne vještine te na čitanje. Kroz igru se uče i matematičke sposobnosti, kao što su zbrajanje, oduzimanje, jednakost… Jezik se također uči igrajući se, slušajući odrasle i djecu oko sebe, usvajaju se nove riječi i rečenice. Djeca koja se više igraju, često imaju visoku razinu intelektualnih sposobnosti u odnosu na djecu koja ne provode puno vremena u igri. Igra je zabavni proces kojim djeca uče o sebi, o drugima oko sebe i o svijetu koji ih okružuje, upotrebljavajući maštu i kreativnost. Djeca se ne izražavaju dobro kao odrasli, pa je igra njihov način izražavanja svih emocionalnih stanja. Kroz igru, djeca mogu naučiti vještine vodstva, upoznati važnost pravila te razviti svoju sposobnost sudjelovanja kao timski igrači. Može se dogoditi da u igri dijete doživi uspjeh ili poraz pa će na taj način naučiti kako prihvatiti i jedno i drugo. Igre različitih vrsta i sadržaja jačaju djetetovo samopouzdanje bez obzira na njegove vještine . Igra je usko povezana s odgojem jer roditelji kroz igru upoznaju svoje dijete. Igrajući se sa svojom djecom, roditelji shvaćaju ponašanja djeteta. Roditeljstvo je teška stvar, ali kroz igru je sve lakše kada roditelj djetetu postane ravnopravni partner, da se stave u ulogu djeteta tijekom igre. Roditelji misle da je igra samo za djecu, što je potpuno krivo mišljenje. Također, krivo mišljenje roditelja da djeca svoju potrebu za igrom mogu zadovoljiti samo igrajući se s vršnjacima. Svakodnevne radnje u koje roditelji uključuju dijete isto nisu dovoljne za dječje potrebe. S djetetom se važno igrati ”kao dijete” jer se tada prilagođava njegovom ponašanju i razvija se socio-emotivna veza između roditelja i djeteta. Kao što je već poznato i rečeno, dijete kroz igru uči o međuljudskim odnosima i svijetu koji ga okružuje te gradi svoju osobnost.
Zato su nam društvene igre bitne. Pomažu u razvoju djece te da dijete izgradi svoj karakter i nauči kontrolirati emocije. Fizička je aktivnost vrlo bitna u razvoju, ali se jako zanemaruje mentalna aktivnost. Društvene igre nam potiču kognitivne vještine. Pamćenje, rješavanje problema i snalaženje u raznim situacijama su mentalne aktivnosti koje dijete mora upotrijebiti, a one nerijetko pospješuju učenje i inteligenciju kod djece. Kroz društvene se igre također razvijaju dijelovi mozga koji su nam bitni za ključne životne funkcije. Smanjuje se rizik od mentalnih bolesti poput demencije i Alzheimera. Tijekom društvene igre u dobrom društvu, mozak otpušta hormon sreće te se poboljšava cirkulacija i opuštaju mišići. Redovitim igranjem društvenih igara se smanjuje stres koji je u današnje vrijeme svakodnevan, a mozak je aktivan i fokusiraniji nego inače.
Zavirite u našu galeriju fotografija i pogledajte kako se mi igramo u „Maloj školi”!
