Zašto je važno djeci čitati i pričati priče?
Istraživanja pokazuju kako je period od djetetova rođenja pa do njegove treće godine vrlo važan za dugoročni razvoj jezika, pamćenja, emocija i socijalizacije.
Što ranije dijete dođe u dodir s čitanjem knjiga kasnije će imati veći uspjeh u razvoju jezika i pismenosti.
Brojni su razlozi i dobrobiti čitanja i pričanja priča, a neki od najvažniji su:
- Obogaćujete njihova iskustva i širite vidike
- Poučavate ih o bitnim životnim vrijednostima
- Oblikuje njihove stavove prema životu i ljudima
- Potičete njihov emocionalni, socijalni i intelektualni razvoj
- Izgrađujete osjećaj bliskosti i povezanosti s djetetom
- Kod djeteta gradite osjećaj zadovoljstva i važnosti jer ste mu posvetili pažnju
- Učite dijete kako slušati druge, uvažavati osjećaje drugih i povezivati se s njima
- Poučavate ga pravilima ponašanja, prepoznavanju svojih i tuđih osjećaja, razlikovanju pravde i nepravde
Da li čitati ili pričati priče?
Dobro bi bilo činiti i jedno i drugo. Pričanje priča je puno življe od čitanja i onaj koji priča priču je više usmjeren na svoje osjećaje te više koristi gestikuliranje. Problem može predstavljati samo smišljanje priče i dosljednost u ponovnom prepričavanju iste priče. Maloj djeci je bitno dosljedno ponavljanje priče jer im se time daje osjećaj sigurnosti i stabilnosti.
Čitanje slikovnica maloj djeci omogućuje da se lakše koncentriraju i razumiju priču kroz povezivanja slike i teksta s onim što se govori. Dijete biste trebali uključiti u čitanje priče tako da s njim razgovarate o slikama, postavljate mu pitanja, dozvoljavate da lista stranice. I svakako, na kraju, provjerite kako je dijete doživjelo priču kroz razgovor s djetetom ili kroz crtež ili tako da zajedno odglumite neki dio priče.
Pratite svoje dijete i obratite pažnju na to u kakvim pričama uživa. Čitanje i pričanje priča treba biti ugodan i zabavan doživljaj i za vas i za vaše dijete.
Kakve priče su djeci primjerene?
Što su djeca mlađa priče su kraće i jednostavnije, s temama koje opisuju iskustva svakodnevnog života djeteta. Manjem djetetu trebaju slikovnice s više slika i malo teksta jer ono stječe informacije i uči gledajući slike i povezujući ih s onim što vidi u okolini. Kako dijete odrasta tako se i njegove sposobnosti i interesi obogaćuju pa priče postaju kompliciranije. U starijoj predškolskoj dobi djeca se zanimaju za složenije priče o ljudima i svijetu oko sebe te za udaljenije krajeve i bajke i basne. Djetetu tekst postaje sve važniji, a ilustracije više nemaju naglašenu informativnu ulogu, već ponajprije estetsku i doživljajnu. Slikovnica utječe na govorni, intelektualni i socio – emocionalni razvoj predškolskog djeteta.
Čitanje ili prepričavanje literarnih dijela je iznimno važno za razvoj dječjeg govora, ali i za razvoj mašte, spoznaje i stvaralaštva. Pod pojmom rane pismenosti misli se na ono što djeca znaju o čitanju i pisanju prije nego počnu samostalno čitati i pisati. Istraživanja su pokazala da je razvoj vještina rane pismenosti putem iskustva čitanja i pisanja izravno povezan s uspjehom u učenju i čitanju. Sustavno poučavanje čitanja počinje s obveznim školovanjem, no da bi to poučavanje bilo uspješno potrebno je prethodno razviti cijeli niz predčitačkih vještina. A one se razvijaju od rođenja, od trenutka kada dijete sluša glas odraslog i postupno riječi povezuje s određenim značenjem. Stoga se može reći da je čitanje aktivnost koja treba početi od prvih dana djetetova života.
Razvoj jezika i sposobnost čitanja su pod utjecajem okoline u kojoj se dijete nalazi, pa tako nedostatak knjiga u obiteljskom okruženju može imati štetne posljedice. Moguće je da se djeci koja u petoj godini života imaju jezične probleme manje čitalo. Jedno longitudinalno istraživanje je pokazalo da je broj knjiga koje dijete posjeduje u šestom mjesecu života, dobar pokazatelj ekspresivnog jezika u djetetovoj drugoj godini, kao i uspješnosti prolaska testova za upis u školu.
Da bi čitanje imalo bilo kakvu korist za dijete, nije dovoljno samo da dijete pasivno sluša. Mnogi roditelji pogrešno misle da je puko čitanje dovoljno za poboljšanje jezičnih sposobnosti.
Priče možete koristi i kao način ispravljanja nekog dječjeg ponašanja koje nije primjereno. A u tome vam može pomoći i dostupna literatura, kao na primjer edukativne slikovnice autorica Tatjane Gjurković i Tee Knežević vezane uz emocije i kako se nositi sa pojedinim emocijama u kojima su i savjeti za roditelje, zatim serija slikovnica o djevojčici Petri (autorica Aline Petigny) i dječaku Jakovu (autori Sandrine Deredel Rogeon i Gustavo Mazali) koje rješavaju razne problemske situacije.
Više savjeta o naslovima potražite na: https://carobnisvijetbajki.blogspot.com/2021/10/zasto-kako-i-sto-citati-djeci.html#more
Vrlo je važna okolina u kojoj dijete živi, što naravno uključuje i vrtić ili predškolu koju dijete pohađa.
U dječjem vrtiću „Čarobna šuma“ njegujemo ljubav prema knjigama, a to znači pažljivo listati knjige, potrgane stranice popraviti i uvijek stavljati knjigu na mjesto koje smo odredili za to. Na taj način, ne samo da potičemo djecu na razvoj govora nego razvijamo svijest i brigu o predmetima i stvarima koje koristimo.
„Ako ne poznajete drveće, možete se izgubiti u šumi. Međutim, ako ne poznajete priče, možete se izgubiti u životu.“